Prijevod s njemačkoga jezika:

Bilo je to na prvi dan Božića 1971. godine, kada je Berlin dobio svoj „Klo III“ („WC III“, n.p.). Druga dva – svojevremeno smještena u Hauptstraße i u Nestorstraße – već su odavno zatvorena. Preživio je samo treći zahod, koji se kod mnogih posjetilaca Berlina možda dublje urezao u sjećanje nego dvorac Charlottenburg ili muzejski otok. Jer ovu pivnicu, koju je najlakše opisati kao mješavinu kuće straha i kabineta zanimljivosti, rado posjećuju turisti, ali i mnogi građani Berlina, koji „Klo“ smatraju svojom omiljenom pivnicom, u koju redovito dolaze.

Nikakvo čudo, 40 godina, pola života.

Ulaz u nimalo tiho mjestašce je bolan. Kad se prođe pored izbacivača, istog trenutka vas pogodi udar vodenim mlazom, a vrući zrak iz poda suknje tjera u nemoralne visine. Odmah desno u terarijima raznorazne grozne životinjice čekaju na predstojeće napade vrištanja: tarantula, iguana, zmijski car. Na kraju krajeva jedan

– barem lažni – egzibicionista raširi svoj mantil i u prolaz ispruži svoju plastičnu stvarčicu u erekciji. U unutrašnjosti lokacije tako ide i dalje. Stolovi se dižu u visinu, stolice se obaraju, lutke sa stropa čekićima udaraju goste po glavi.

Stalaktiti se uz paklenu buku lome i padaju dolje, munje sijevaju kroz pivnicu, a kroz zvučnik neko grčevito bljuje i povraća dušu iz sebe.

Brojne ideje za rijedak primjerak „zahoda“. Pa nije zabadava 40 godina!!!

Radno vrijeme svaki dan od 19 sati !